
CRP je laboratorijski parametar koji pokazuje da u organizmu deteta postoji upalni proces. Njegova vrednost može pomoći lekaru da proceni koliko je upala izražena i da lakše razlikuje virusnu od bakterijske infekcije. Ono što CRP ne može jeste da sam po sebi postavi dijagnozu. Zato se nalaz uvek tumači zajedno sa pregledom deteta i ostalim analizama.

Šta je CRP i šta zapravo pokazuje
CRP je skraćenica za C-reaktivni protein. Reč je o proteinu koji se stvara u jetri kada organizam prepozna upalu, bilo da je uzrok infekcija, povreda ili neko drugo stanje.
Kada dođe do upalnog procesa, ćelije imunog sistema oslobađaju signalne molekule koje podstiču jetru da pojača proizvodnju proteina akutne faze. CRP je jedan od njih. Što je upala izraženija, to je i koncentracija CRP-a u krvi obično viša. Upravo zbog te osobine CRP je koristan i za praćenje toka bolesti, jer vrednost koja opada u kontrolnom nalazu govori lekaru da se upala smiruje.
Ono što CRP ne može jeste da kaže odakle upala dolazi. Reč je o osetljivom, ali nespecifičnom parametru, što znači da pouzdano pokazuje da se u organizmu nešto dešava, ali ne otkriva izvor ni uzrok. Povišen nalaz jednako može da prati upalu uha, upalu pluća, urinarnu infekciju ili obično virusno oboljenje. Zbog toga se CRP nikada ne posmatra izdvojeno, već kao jedan deo slike koja obuhvata simptome, klinički pregled i druge laboratorijske parametre.
Normalne vrednosti CRP-a kod dece
Kod zdrave dece CRP je po pravilu nizak. U stručnim izvorima se kao gornja granica najčešće navodi vrednost do 5 mg/L, a u nekim referentnim opsezima i do 10 mg/L.
Ta razlika ne znači da je jedan izvor tačan, a drugi netačan. Laboratorije koriste različite aparate, metode merenja i standarde, pa se i referentni opsezi razlikuju od ustanove do ustanove. Zbog toga se dešava da roditelj uporedi nalaz sa brojem pročitanim na internetu i nepotrebno se uznemiri, iako je vrednost u okviru onoga što ta konkretna laboratorija smatra urednim.
Merodavan je uvek referentni opseg koji je odštampan na samom nalazu, pored izmerene vrednosti. To je opseg koji koristi laboratorija u kojoj je analiza rađena i jedini prema kome ima smisla porediti rezultat.
CRP kod novorođenčadi i beba
Kod najmlađe dece tumačenje je složenije. Imuni sistem novorođenčeta se još razvija i ne reaguje uvek onako kako bi se očekivalo kod starijeg deteta, pa nalaz može biti teži za procenu.
Kod beba se zato posebno insistira na tome da vrednost tumači pedijatar, uz pregled i celokupnu kliničku sliku.

Visok CRP kod deteta: šta znači koja vrednost
Opsezi navedeni ispod su orijentacioni. Oni pomažu da razumete red veličine, ali ne zamenjuju procenu lekara i ne služe za samostalno zaključivanje o terapiji.
|
Vrednost CRP-a |
Šta obično znači |
Na šta paziti |
|
do 10 mg/L |
Najčešće uredan ili blago povišen nalaz, u zavisnosti od opsega laboratorije |
Uredan CRP ne isključuje svaku bolest, posebno ako je krv vađena na samom početku tegoba |
|
10 do 50 mg/L |
Blago do umereno povišeno, najčešće prati virusne infekcije |
Sam po sebi nije indikacija za antibiotik |
|
50 do 100 mg/L |
Raste verovatnoća bakterijske infekcije, lekar obično traži detaljniju procenu |
Pojedine virusne infekcije mogu dati vrednosti i u ovom opsegu |
|
preko 100 mg/L |
Izražen upalni proces, najčešće povezan sa bakterijskim infekcijama poput upale pluća ili urinarne infekcije |
Traži procenu lekara bez odlaganja |
|
preko 200 mg/L |
Intenzivna i raširena upala |
Zahteva hitnu lekarsku procenu |
Najveći broj zabrinutih roditelja nalazi se u opsegu između 10 i 50, i to je ujedno opseg koji izaziva najviše nedoumica. Ono što u njemu odlučuje nije broj, nego kako dete izgleda, koliko dugo traju tegobe i šta pokazuju ostali parametri.
Zašto sama vrednost ne odlučuje
Najčešća zabluda jeste da visok CRP automatski znači bakterijsku infekciju i potrebu za antibiotikom, a da nizak CRP znači da je sve u redu. Nijedno od toga nije tačno u svim slučajevima.
Pojedine virusne infekcije daju izraženiji porast CRP-a nego što bi se očekivalo. Među njima se najčešće pominju grip i infektivna mononukleoza, kod kojih vrednosti mogu biti znatno više od uobičajenih za virusne uzročnike. To znači da visok nalaz sam po sebi ne dokazuje da je detetu potreban antibiotik. Antibiotici ne deluju na viruse, a njihova nepotrebna primena izlaže dete neželjenim efektima i doprinosi razvoju otpornosti bakterija.
Situacija funkcioniše i u suprotnom smeru. Bakterijska infekcija koja je tek počela može biti praćena niskim CRP-om, jednostavno zato što organizam još nije stigao da odgovori. Zbog toga uredan nalaz kod deteta koje ima izražene simptome nije razlog da se pregled odloži.
Kada je krv vađena prerano
Ovo je jedan od najkorisnijih podataka za roditelje, a ujedno i najčešći razlog zbog kog nalaz deluje zbunjujuće.
CRP ne raste odmah. Porast obično počinje šest do osam sati nakon početka upalnog procesa, a najviše vrednosti se dostižu između 48 i 72 sata. Ako je krv vađena na samom početku tegoba, vrednost može biti niska ili tek blago povišena iako se infekcija zaista razvija. Takav nalaz nije pogrešan, već samo uzet u trenutku kada porast još nije nastupio. Zato se dešava da nalaz iz prvog dana deluje umirujuće, a da se dete sutradan oseća lošije.
Iz istog razloga lekar ponekad traži da se analiza ponovi nakon jednog ili dva dana. Poređenje dve vrednosti govori više nego jedan izolovan nalaz, jer pokazuje da li upala napreduje ili se povlači.
Povišen CRP i temperatura kod deteta
Kombinacija povišene temperature i povišenog CRP-a je najčešća situacija u kojoj roditelji uopšte i dolaze do ovog nalaza.
Temperatura pokazuje da organizam reaguje, ali ne govori ništa o uzroku. CRP dodaje informaciju o tome koliko je upalni odgovor izražen. Ni jedno ni drugo, međutim, ne otkriva gde je izvor problema, pa je pregled deteta i dalje nezamenjiv. Ni sama visina temperature tu ne pomaže, jer odluka o tome da li je snižavati zavisi pre svega od toga kako je dete podnosi, a ne od broja na toplomeru.
Ako temperatura traje nekoliko dana, informacija o tome kako se CRP kreće postaje korisnija nego jedan pojedinačni nalaz. Kod dece koja se često razboljevaju roditelji ponekad steknu utisak da svaka viroza traži analizu. To najčešće nije slučaj, jer česte prehlade u sezoni virusa same po sebi nisu znak da sa detetom nešto nije u redu.
CRP uz ostale parametre krvne slike
CRP se retko radi sam. Najčešće se određuje uz krvnu sliku, jer se tek zajedno dobija upotrebljiva slika. Svaki od parametara ispod opisuje jedan deo istog procesa, a osnov za odluku o lečenju daje tek njihova kombinacija, uz simptome i pregled.
Leukociti i leukocitarna formula
Leukociti su bela krvna zrnca i njihov broj se menja u toku infekcije. Leukocitarna formula pokazuje odnos pojedinih vrsta leukocita, što lekaru daje dodatnu orijentaciju o prirodi upale.
Kombinacija povišenog CRP-a i promenjenog broja leukocita nosi više informacija nego bilo koji od ta dva podatka posebno.
Sedimentacija
Sedimentacija eritrocita je stariji, ali i dalje korišćen pokazatelj upale. Reaguje sporije od CRP-a i sporije se vraća na uobičajene vrednosti nakon što se upala povuče.
Zbog te razlike u dinamici ta dva parametra se ponekad ne poklapaju, što ne znači da je neki od njih pogrešan. Sedimentacija je uz to samo jedan podatak u nizu, a kompletna krvna slika daje još niz pokazatelja koje lekar posmatra zajedno sa CRP-om.
Posebne situacije u kojima se traži CRP kod dece
CRP se ne traži samo kada je uzrok tegoba nepoznat. U nekoliko situacija lekar ga uzima sa sasvim konkretnim razlogom.
- Dete koje je već na antibiotiku: Kada dete prima antibiotik zbog potvrđene bakterijske infekcije, CRP se ponekad kontroliše da bi se pratilo da li terapija deluje. Pad vrednosti u kontrolnom nalazu obično govori da se upala povlači, dok izostanak pada lekar tumači u kontekstu celokupnog stanja deteta.
- Nalaz pred operaciju: CRP se ponekad nalazi među analizama koje se traže pre planiranih zahvata, na primer pre operacije krajnika. Povišena vrednost u tom kontekstu može biti znak da u organizmu postoji aktivan upalni proces, pa lekar procenjuje da li zahvat treba odložiti.
- Bol u uhu: Upala srednjeg uha je čest razlog za povišen CRP kod male dece, ali vrednost sama po sebi ne otkriva da je uho izvor problema. Do tog zaključka se dolazi pregledom, a nalaz služi kao dodatna informacija o tome koliko je upala izražena.
- Sumnja na upalu pluća: Kod sumnje na upalu pluća CRP je jedan od parametara koji se najčešće traže, jer kod bakterijskih upala pluća vrednosti obično budu izraženo povišene. Ni ovde nalaz ne postavlja dijagnozu samostalno. Isto važi i kod bronhitisa kod dece, gde se do zaključka dolazi slušanjem pluća i praćenjem simptoma, a ne brojem iz nalaza.
Kako izgleda vađenje krvi za CRP kod deteta
Za određivanje CRP-a dovoljna je mala količina krvi. Kod dece se uzorak najčešće uzima iz prsta, dok se kod beba i male dece krv može uzeti i iz pete.Vađenje krvi iz vene za određivanje CRP-a najčešće nije potrebno.
Za sam CRP posebna priprema po pravilu nije potrebna. Ako se istovremeno rade i druge analize, uslovi mogu biti drugačiji, pa se pre dolaska proveravaju sa lekarom ili laboratorijom. Važno je i da lekar i osoblje laboratorije budu obavešteni o svakoj terapiji koju dete prima, jer pojedini lekovi mogu uticati na vrednost CRP-a.
Rezultat CRP testa najčešće je gotov za oko 15 minuta.

Kada se javiti pedijatru
Bez obzira na to koliki je CRP, pregled se ne odlaže ako dete ima visoku temperaturu koja ne popušta, izrazitu malaksalost i pospanost, otežano disanje, upornu odbojnost prema hrani i tečnosti, ili ako roditelj primeti da se stanje pogoršava iz sata u sat. Kod male dece klinička slika se menja brzo, pa je procena lekara važnija od bilo kog pojedinačnog broja.
CRP je koristan pokazatelj, ali samo u rukama lekara koji vidi dete. Nalaz ne otkriva izvor upale, ne postavlja dijagnozu i ne određuje terapiju. Samostalno tumačenje vrednosti pronađenih na internetu najčešće vodi u dva pravca koja oba škode: nepotrebnu paniku ili lažno umirenje. Odluku o tome da li je i koja terapija potrebna donosi pedijatar, na osnovu pregleda i celokupne kliničke slike.
Najčešća pitanja (FAQ)
Od koje uzrasti dete sme da se izlaže suncu na moru?
Bebe mlađe od 6 meseci ne treba izlagati direktnom suncu. Za njih su najvažniji hladovina, lagana odeća koja pokriva telo i šešir. Za stariju decu koristi se krema sa zaštitnim faktorom SPF 50 namenjena deci.
Koju kremu za sunčanje da koristim i koliko često da je nanosim?
Birajte kremu sa SPF 50 namenjenu deci i nanosite je 20-30 minuta pre izlaska na sunce. Ponavljajte je na svaka dva sata, kao i posle svakog kupanja i brisanja peškirom.
Kako da prepoznam da je dete dehidriralo?
Znaci na koje treba obratiti pažnju su suve usne i jezik, plač bez suza, ulegnuta fontanela kod beba, ređe mokrenje, pospanost i razdražljivost. Tečnost nudite često i u malim količinama, čak i ako dete samo ne traži.
Šta da radim ako dete dobije proliv ili povraća na letovanju?
Najvažnije je nadoknaditi tečnost rastvorima za oralnu rehidrataciju iz apoteke. Lekaru se obratite ako dete ima krv u stolici, visoku temperaturu, znake dehidratacije ili ako je beba mlađa od godinu dana.
Kako da bezbedno čuvam dete u vodi?
Dete u vodi i blizu vode nikada ne sme biti bez nadzora odrasle osobe, ni na trenutak. Pojasevi i mišići za plivanje nisu zamena za pažnju roditelja, a najsigurnije je pravilo „jedan odrasli na jedno dete”.
Šta da radim ako dete ubode meduza?
Isperite mesto morskom (ne slatkom) vodom, pažljivo uklonite ostatke pipaka i stavite hladne obloge. Pomoć potražite ako se jave oticanje, otežano disanje ili izražena reakcija.
Šta obavezno treba da bude u putnoj apoteci za dete?
Toplomer, lek za snižavanje temperature primeren uzrastu, rastvor za oralnu rehidrataciju, krema za sunce SPF 50, sredstvo za umirenje uboda insekata, antiseptik sa zavojnim materijalom, fiziološki rastvor i lična terapija deteta ako je ima.





